Muškarci obično stoje na desnoj, a žene na levoj strani lađe hrama šто bliže oltaru. Na odabranom mestu se stoji mirno, bez okretanja, šetanja ili razgovora sa nekim. Ukoliko neko iz određenih razloga ne može da stoji celu službu, može u određenim momentima Bogoslužеnja i sesti. Nipošto ne treba sedeti za vreme malog i velikog vhoda, čitanja Jevanđelja ili kađеnja. Ako se oseti umor i želja da se izađe napolje, molitvu treba pojačati, jer se đavo trudi da čoveka spreči u molitvi. Za vreme molitve noge su sastavljene a ruke se prekrste na grudima ili se spuste niz telo, nipošto se ne stavljaju za leđa ili u džepove. Molitve se izgovaraju u sebi. Diskretno se pazi na sveštenikove radnje, i kada se on prekrsti, i kad se u molitvi ili pesmi pominju imena Oca i Sina i Svetoga Duha, i kad sveštenik kadi, svi se u crkvi krste i blago klanjaju. Za vreme čitanja Jevanđelja, velikog i malog Vhoda i propovedi, gde se ko zatekao tu i stoji dok se ta radnja ne završi. Ukoliko neko zna da peva, on peva tiho i polako da ne ometa pojce. Još je bolje da se takav priključi horu ili pojcima. Simbol vere i molitvu Gospodnju Oče naš treba na glas zajedno sa pojcima izgovarati, pa i na taj način ispovedati uvek svoju veru u Hrista. Sve u svemu, svojim ponašаnjem treba nastojati da se u hramu bude kao nevidljiva senka, a nikako nastojati da se bude primećen ili zapažen. Nadmeno ponašanje fariseja ( licemera ) u hramu, Gospod je osudio, a pohvalio je skromno držanje i skrušenu molitvu carinika. Prilikom izlaska iz hrama, opet se na isti način celivaju ikone, izađe se na vrata hrama, tiho i nečujno, ponovo se okrene prema unutrašnjosti hrama i smerno se prekrsti i pokloni.
Naravno, o svemu ovom uvek možete popričati sa svojim sveštenikom i tražiti dodatna obaveštenja.